CKTIS / CSS
`local()` i `format()` u deskriptoru `src` pravila `@font-face`
Odredi redoslijed izvora fonta u `src` i razlikuj traženje instalirane varijante pomoću `local()` od naznake očekivanog formata izvora u `format()`.
Verzija: Current CSS specifications; browser support varies by feature
Sintaksa
Common @font-face form with a local source and a URL fallback:
@font-face {
font-family: "Example Family";
src: local("Example Regular"), url("example.woff2") format("woff2");
}
src grammar:
<font-src-list> = <font-src>#
<font-src> = <url> [ format(<font-format>) ]? [ tech(<font-tech>#) ]? | local(<font-family-name>)
`#` means one or more comma-separated items; `?` marks an optional part. The formal name `<font-family-name>` in `local()` does not change the lookup: it identifies an individual face, not a whole family.@font-face dokumentu stavlja na raspolaganje pojedinačnu varijantu fonta. Pravilo zahtijeva dva deskriptora: font-family zadaje naziv koji upotrebljavaš u svojstvu font-family elementa, a src navodi izvore podataka fonta. Kad pregledniku zatreba ta varijanta, isprobava izvore odvojene zarezima slijeva nadesno i upotrebljava prvi koji može aktivirati.
local() traži određenu instaliranu varijantu, a ne cijelu obitelj fontova. Za fontove OpenType i TrueType upotrijebi puni naziv varijante ili njezin naziv PostScript. Oba možeš navesti u zasebnim stavkama local() jer podudaranje ovisi o platformi i fontu. Preglednici mogu ograničiti pristup lokalnim fontovima kako bi otežali prepoznavanje uređaja po digitalnom otisku.
url() upućuje na resurs fonta. Neobavezna naznaka format() dolazi nakon url() u istoj stavci, nikad nakon local(). Primjerice, format("woff2") najavljuje WOFF2 pa preglednik može preskočiti preuzimanje ako taj format ne podržava. Naznaka ne pretvara datoteku niti jamči da su podaci valjani.
Ako lokalna varijanta nedostaje ili se podaci nekog izvora ne mogu upotrijebiti, preglednik pokušava sa sljedećim izvorom. Ako nijedan ne radi, tekst može koristiti sljedeću obitelj u svojstvu font-family, primjerice sans-serif. To je drukčiji mehanizam zamjene od popisa src. Neki preglednici mogu odbaciti cijeli deskriptor src ako jedna stavka sadrži nevaljanu CSS sintaksu.
Primjeri
<!doctype html>
<html lang="en">
<head>
<meta charset="utf-8">
<title>Font source demo</title>
<style>
@font-face {
font-family: "CKTIS Demo";
src: local("Arial"),
local("ArialMT"),
url("data:font/woff2;base64,AA==") format("woff2");
}
body {
font-family: "CKTIS Demo", sans-serif;
}
</style>
</head>
<body>Font source demo</body>
</html>Rezultat
The page displays “Font source demo”. If the browser can use a matching local Arial face, it renders the text with that face. Otherwise it uses the browser’s sans-serif fallback: the embedded data are deliberately not a valid WOFF2 font. The exact appearance depends on the browser and system.
Nije potrebna vanjska datoteka fonta. Ukloni obje stavke `local()` i zareze iza njih kako bi se obvezno upotrijebio `sans-serif`. URL `data:` namjerno sadrži nevaljane podatke WOFF2.
Povezane lekcije
- CSS · Lekcija 11 · Srednje · Verzija: 2