CKTIS / C++
Model objekata i kompozicija u C++
Objekt ima tip, memoriju i životni vijek; može sadržavati podobjekte članova i osnovnih klasa. Kompozicija povezuje objekte preko članova, a nasljeđivanje omogućuje zajedničko sučelje. Jezik određuje redoslijed inicijalizacije i uništavanja.
Verzija: C++23; repository compiler flag, production runtime not attested
Sintaksa
struct Base { virtual ~Base() = default; virtual int value() const = 0; };
struct Part { int n; };
struct Whole : Base {
Part part;
explicit Whole(int n) : part{n} {}
~Whole() override = default;
int value() const override { return part.n; }
};
// Explicit destructor call: p->~Whole();Objekt zauzima memoriju i ima životni vijek. Potpun objekt nije podobjekt drugog objekta. U primjeru Whole sadrži podobjekt osnovne klase Base i člana Part part. Član predstavlja kompoziciju („ima dio”), a osnovna klasa nasljeđivanje. Samo posjedovanje pokazivača na drugi objekt ne čini taj objekt podobjektom vlasnika pokazivača.
Popis inicijalizatora članova, primjerice : part{n}, inicijalizira člana prije izvođenja tijela konstruktora; nije riječ o dodjeli. Virtualne osnovne klase inicijaliziraju se prve, a inicijalizira ih samo konstruktor najizvedenije klase. Zatim se inicijaliziraju izravne nevirtualne osnovne klase pa članovi prema redoslijedu deklaracije. Na kraju se izvodi tijelo konstruktora. Promjena redoslijeda stavki u popisu ne mijenja taj redoslijed.
Deklaracija destruktora ima oblik ~Part();; destruktor ne prima argumente i nema povratni tip. Nakon njegova tijela, članovi i osnovne klase uništavaju se obrnutim redoslijedom završetka njihove konstrukcije. Virtualni destruktor, primjerice virtual ~Base(), omogućuje ispravno uništavanje izvedenog objekta pomoću delete nad pokazivačem na osnovnu klasu. Pri uobičajenoj dealokaciji izostanak takvog destruktora uzrokuje nedefinirano ponašanje.
Čista virtualna funkcija, virtual int value() const = 0;, koristi specifikator čistoće = 0, a ne dodjelu. Base je apstraktna: nije moguće stvarati potpune objekte te klase. Whole::value() pruža implementaciju. I destruktor može biti čisto virtualan, ali i dalje zahtijeva definiciju kada se stvaraju izvedeni objekti.
Izričit poziv destruktora, primjerice p->~Whole();, završava životni vijek objekta, ali sam po sebi ne oslobađa memoriju. Nemojte ga koristiti za običan lokalni objekt: naknadno automatsko uništavanje bez ispravnog ponovnog stvaranja objekta uzrokuje nedefinirano ponašanje. Primjer koristi automatsko uništavanje. Opseg je C++23; navedeni URL standarda sadrži razvojni nacrt, a ne zamrznuti tekst C++23. Opcija prevoditelja u repozitoriju ne potvrđuje produkcijsko okruženje.
Primjeri
#include <iostream>
struct Part {
int n;
explicit Part(int x) : n{x} { std::cout << "Part+\n"; }
~Part() { std::cout << "Part-\n"; }
};
struct Base {
virtual ~Base() { std::cout << "Base-\n"; }
virtual int value() const = 0;
};
struct Whole : Base {
Part part;
explicit Whole(int n) : part{n} { std::cout << "Whole+\n"; }
~Whole() override { std::cout << "Whole-\n"; }
int value() const override { return part.n; }
};
int main() {
Whole object{7};
const Base& view = object;
std::cout << view.value() << '\n';
}
Rezultat
Part+ Whole+ 7 Whole- Part- Base-
Prikazani kôd i navedeni rezultat provjereni su u izoliranom okruženju metodom zabilježenom u dokazu provjere za ovu točnu verziju.