Baza znanjaCentar za ispite
HRHrvatski
Odaberi jezik13

CKTIS / C++

Model objekata i kompozicija u C++

Objekt ima tip, memoriju i životni vijek; može sadržavati podobjekte članova i osnovnih klasa. Kompozicija povezuje objekte preko članova, a nasljeđivanje omogućuje zajedničko sučelje. Jezik određuje redoslijed inicijalizacije i uništavanja.

Verzija: C++23; repository compiler flag, production runtime not attested

Sintaksa

struct Base { virtual ~Base() = default; virtual int value() const = 0; };
struct Part { int n; };
struct Whole : Base {
    Part part;
    explicit Whole(int n) : part{n} {}
    ~Whole() override = default;
    int value() const override { return part.n; }
};
// Explicit destructor call: p->~Whole();

Objekt zauzima memoriju i ima životni vijek. Potpun objekt nije podobjekt drugog objekta. U primjeru Whole sadrži podobjekt osnovne klase Base i člana Part part. Član predstavlja kompoziciju („ima dio”), a osnovna klasa nasljeđivanje. Samo posjedovanje pokazivača na drugi objekt ne čini taj objekt podobjektom vlasnika pokazivača.

Popis inicijalizatora članova, primjerice : part{n}, inicijalizira člana prije izvođenja tijela konstruktora; nije riječ o dodjeli. Virtualne osnovne klase inicijaliziraju se prve, a inicijalizira ih samo konstruktor najizvedenije klase. Zatim se inicijaliziraju izravne nevirtualne osnovne klase pa članovi prema redoslijedu deklaracije. Na kraju se izvodi tijelo konstruktora. Promjena redoslijeda stavki u popisu ne mijenja taj redoslijed.

Deklaracija destruktora ima oblik ~Part();; destruktor ne prima argumente i nema povratni tip. Nakon njegova tijela, članovi i osnovne klase uništavaju se obrnutim redoslijedom završetka njihove konstrukcije. Virtualni destruktor, primjerice virtual ~Base(), omogućuje ispravno uništavanje izvedenog objekta pomoću delete nad pokazivačem na osnovnu klasu. Pri uobičajenoj dealokaciji izostanak takvog destruktora uzrokuje nedefinirano ponašanje.

Čista virtualna funkcija, virtual int value() const = 0;, koristi specifikator čistoće = 0, a ne dodjelu. Base je apstraktna: nije moguće stvarati potpune objekte te klase. Whole::value() pruža implementaciju. I destruktor može biti čisto virtualan, ali i dalje zahtijeva definiciju kada se stvaraju izvedeni objekti.

Izričit poziv destruktora, primjerice p->~Whole();, završava životni vijek objekta, ali sam po sebi ne oslobađa memoriju. Nemojte ga koristiti za običan lokalni objekt: naknadno automatsko uništavanje bez ispravnog ponovnog stvaranja objekta uzrokuje nedefinirano ponašanje. Primjer koristi automatsko uništavanje. Opseg je C++23; navedeni URL standarda sadrži razvojni nacrt, a ne zamrznuti tekst C++23. Opcija prevoditelja u repozitoriju ne potvrđuje produkcijsko okruženje.

Primjeri

#include <iostream>

struct Part {
    int n;
    explicit Part(int x) : n{x} { std::cout << "Part+\n"; }
    ~Part() { std::cout << "Part-\n"; }
};

struct Base {
    virtual ~Base() { std::cout << "Base-\n"; }
    virtual int value() const = 0;
};

struct Whole : Base {
    Part part;
    explicit Whole(int n) : part{n} { std::cout << "Whole+\n"; }
    ~Whole() override { std::cout << "Whole-\n"; }
    int value() const override { return part.n; }
};

int main() {
    Whole object{7};
    const Base& view = object;
    std::cout << view.value() << '\n';
}

Rezultat

Part+
Whole+
7
Whole-
Part-
Base-

Prikazani kôd i navedeni rezultat provjereni su u izoliranom okruženju metodom zabilježenom u dokazu provjere za ovu točnu verziju.

Izvori