CKTIS / C++
#include — uključivanje zaglavlja
Direktiva #include čini sadržaj zaglavlja ili izvorne datoteke dostupnim tijekom pretprocesiranja. Oblici <header> i "file" koriste različite načine pretraživanja; konkretna pravila pretraživanja određuje implementacija.
Verzija: C++23; repository compiler flag, production runtime not attested
Sintaksa
#include <header>
#include "file"
#include MACRO#include je direktiva pretprocesora, a ne poziv koji se izvršava tijekom izvođenja programa. Uobičajeno se zamjenjuje sadržajem navedenog zaglavlja ili datoteke, koji se također pretprocesira. Direktiva završava znakom novog retka, a ne točkom sa zarezom.
Oblik #include <header> traži zaglavlje, dok #include "file" najprije traži izvornu datoteku i, ako pretraživanje ne uspije ili nije podržano, prelazi na pretraživanje zaglavlja. Mjesta pretraživanja određuje implementacija: navodnici ne jamče pretraživanje trenutačnog direktorija. Uobičajeno se <...> koristi za zaglavlja implementacije, a "..." za vlastite datoteke.
Oblik #include MACRO proširuje makronaredbe. Nakon proširenja direktiva mora imati jedan od dvaju valjanih oblika: #include <header> ili #include "file". Oblik s navodnicima može označavati izvornu datoteku. Ako se prema pravilima pretraživanja ne može pronaći navedeno zaglavlje ili datoteka, program je neispravan. Implementacija može uključivanje zaglavlja koje je moguće uvesti zamijeniti uvozom jedinice zaglavlja.
Zaglavlje standardne biblioteke uključite izvan deklaracija i definicija, prije uporabe elemenata koje ono pruža. U primjeru <iostream> čini std::cout dostupnim. Dostavljeni izvori živi su nacrt standarda koji se ažurira, a ne zamrznuti tekst C++23.
Primjeri
#include <iostream>
int main() {
std::cout << "Hello\n";
}
Rezultat
Hello
Prikazani kôd i navedeni rezultat provjereni su u izoliranom okruženju metodom zabilježenom u dokazu provjere za ovu točnu verziju.