CKTIS / C++
Preduvjeti i domenske invarijante
Razlikujte obveze pozivatelja od pravila o valjanom stanju objekta. Vanjske ulaze provjeravajte neovisno o `assert`, a invarijantu čuvajte javnim sučeljem tipa.
Verzija: ISO C++23; implementation support may vary
Sintaksa
// ISO C++23: assert is a macro, not std::assert.
#include <cassert>
assert(condition);
static_assert(constant_condition);
static_assert(constant_condition, "message");
// To disable assert, define NDEBUG before including <cassert>.
// Preconditions and domain invariants are design rules, not C++23 declarations.Preduvjet mora vrijediti prije uporabe operacije; za to je odgovoran pozivatelj. Na primjer, limit->get() zahtijeva da limit sadrži vrijednost. Domenska invarijanta opisuje valjano stanje objekta: svaki Limit mora pohranjivati broj od 1 do 100, uključujući granice. Konstrukcija objekta uspostavlja invarijantu, a javne je operacije čuvaju.
U C++23 assert(condition) iz <cassert> jest makronaredba, a ne funkcija std::assert. Kada je uključena, izračunava vrijednost uvjeta. Ako je rezultat nula (uključujući false), ispisuje dijagnostičku poruku na standardni izlaz za pogreške i poziva std::abort(). Ako je NDEBUG definiran pri uključivanju <cassert>, izraz se ne izračunava. U assert ne stavljajte provjeru vanjskih ulaza ni nužne nuspojave.
static_assert je deklaracija koja se provjerava pri prevođenju, neovisno o NDEBUG. Ovdje provjerava konstantne granice: neistinit uvjet znači da program nije ispravno oblikovan. Ne provjerava vrijednost primljenu tijekom izvođenja.
Limit::make provjerava raspon običnim if i pri odbijanju vraća std::nullopt. Javni konstruktor bez provjere ili promjenjivo javno polje omogućili bi zaobilaženje tvorničke funkcije ili narušavanje valjanog stanja objekta. Privatni konstruktor koji prima cijeli broj i privatno polje kojem se preko sučelja ne može dodijeliti proizvoljna vrijednost onemogućuju te dvije radnje. get() vraća kopiju broja; njegov assert služi samo za otkrivanje interne pogreške.
Primjeri
#include <cassert>
#include <iostream>
#include <optional>
class Limit {
static constexpr int min_value = 1;
static constexpr int max_value = 100;
static_assert(min_value <= max_value);
int value_;
explicit Limit(int value) noexcept : value_(value) {}
static constexpr bool in_range(int value) noexcept {
return min_value <= value && value <= max_value;
}
public:
static std::optional<Limit> make(int value) noexcept {
if (!in_range(value)) {
return std::nullopt;
}
return Limit{value};
}
int get() const noexcept {
assert(in_range(value_));
return value_;
}
};
void report(int input) {
const auto limit = Limit::make(input);
if (limit) {
std::cout << input << ": accepted " << limit->get() << '\n';
} else {
std::cout << input << ": rejected\n";
}
}
int main() {
report(0);
report(42);
report(101);
}Rezultat
0: rejected 42: accepted 42 101: rejected
Cijeli brojevi `0`, `42` i `101` predstavljaju već učitane ulaze. `if (limit)` prije uporabe `->` provjerava postoji li vrijednost. Očekivani je ispis isti s `NDEBUG` i bez njega.
Povezane lekcije
- C++ · Lekcija 52 · Napredno · Verzija: 3