CKTIS / C++
requires — ograničenja i provjera zahtjeva
Ključna riječ requires uvodi klauzulu koja ograničava deklaraciju ili izraz koji provjerava zahtjeve za tipove i operacije. Razlikovanje tih upotreba pomaže u pisanju predložaka čija dostupnost ovisi o mogućnostima zadanog tipa.
Verzija: C++23; repository compiler flag, production runtime not attested
Sintaksa
template<class T> requires Constraint<T> void f(T);
template<class T> void f(T) requires Constraint<T>;
requires (T x) { x + x; typename T::value_type; { x + x } noexcept -> ResultConcept; requires Constraint<T>; }requires ima dvije glavne upotrebe. Klauzula requires određuje ograničenje deklaracije: može slijediti nakon popisa parametara predloška ili se pojaviti kao završna klauzula funkcije. Neispunjena ograničenja isključuju funkciju iz skupa prihvatljivih kandidata pri razrješavanju preopterećenja; ne odabiru granu tijekom izvođenja.
Izraz requires, requires (T x) { ... }, daje vrijednost tipa bool; popis parametara nije obvezan. Lokalni parametri služe samo za zapis zahtjeva — ne stvaraju objekte. U requires requires (T x) { x + x; } prvi requires započinje klauzulu, a drugi izraz.
Unutar vitičastih zagrada postoje četiri vrste zahtjeva: jednostavan zahtjev x + x; provjerava valjanost izraza; zahtjev za tip typename T::value_type; provjerava naziv tipa; složeni zahtjev { x + x } noexcept -> ResultConcept; provjerava je li izraz valjan, je li izvan kategorije izraza koji potencijalno bacaju iznimku i zadovoljava li decltype((x + x)) koncept; ugniježđeni zahtjev requires Constraint<T>; zahtijeva ispunjenje ograničenja. I noexcept i -> ResultConcept neobvezni su. Provjera s noexcept temelji se na klasifikaciji izraza prema pravilima jezika, a ne na tome može li se iznimka doista baciti tijekom izvođenja. Preopterećeni operator deklariran kao noexcept može baciti iznimku unutar svojeg tijela; ako se iznimka proširi izvan operatora, poziva se std::terminate. Operandi jednostavnih i složenih zahtjeva ne izračunavaju se; sam x == x; ne zahtijeva rezultat true.
Neuspjela supstitucija u neposrednom kontekstu zahtjeva predloška može dati false umjesto pogreške pri kompilaciji. To nije univerzalan mehanizam za potiskivanje pogrešaka: nevaljan zahtjev izvan deklaracije entiteta predloška čini program neispravnim. Ako bi uvrštavanje argumenata predloška u zahtjev uvijek dovelo do neuspjeha supstitucije, program je neispravan, a dijagnostika nije obvezna. Neispunjen zahtjev sam po sebi ne znači da supstitucija nije uspjela: ugniježđeni zahtjev requires false; može dovesti do toga da izraz requires daje false pri svakoj supstituciji, a da program pritom nije neispravan.
U primjeru koncept Addable sadrži izraz requires, dok add ima klauzulu requires Addable<T>. Provjere static_assert obuhvaćaju podržani tip, nepodržani tip i rezultat zbrajanja. Ovaj se unos odnosi na C++23; priloženi je dokument razvojni radni nacrt, a ne nepromjenjiva objava C++23.
Primjeri
#include <iostream>
template<class T>
concept Addable = requires(T a, T b) {
a + b;
};
template<class T>
requires Addable<T>
constexpr auto add(T a, T b) {
return a + b;
}
struct NoAdd {};
static_assert(Addable<int>);
static_assert(!Addable<NoAdd>);
static_assert(add(2, 3) == 5);
int main() {
std::cout << add(2, 3) << '\n';
}
Rezultat
5
Prikazani kôd i navedeni rezultat provjereni su u izoliranom okruženju metodom zabilježenom u dokazu provjere za ovu točnu verziju.