Baza znanjaCentar za ispite
HRHrvatski
Odaberi jezik13

CKTIS / Java

Hvatanje efektivno konačnih lokalnih varijabli

Lambda može uhvatiti lokalnu varijablu i bez modifikatora `final` ako je efektivno konačna. Nepromjenjiva referenca ne znači da je i objekt na koji upućuje nepromjenjiv.

Verzija: Java SE 21

Sintaksa

Java SE 21: a lambda expression or an inner class can use an enclosing local variable or parameter only if it is final or effectively final. A captured local variable must also be definitely assigned before the lambda or inner-class body. For example: String prefix = "task "; Runnable task = () -> System.out.println(prefix);

U Javi SE 21 lambda ili unutarnja klasa, primjerice lokalna ili anonimna klasa, može koristiti lokalnu varijablu ili parametar iz obuhvatnog dosega samo ako je final ili efektivno konačan. Lokalna varijabla mora imati i sigurno dodijeljenu vrijednost prije tijela lambde ili unutarnje klase. Hvata se vrijednost, a ne mjesto u koje se može pisati. Lambda može koristiti tu vrijednost i nakon povratka iz obuhvatne metode.

Lokalna varijabla deklarirana s inicijalizatorom, ali bez final, efektivno je konačna ako se nigdje ne pojavljuje na lijevoj strani operatora dodjele ni kao operand operatora ++ ili --. To vrijedi i za dodjele unutar inicijalizatora: int x = (x = 1); valjan je zapis, ali x nije efektivno konačna. Parametri se tretiraju kao inicijalizirane varijable. Čak i x = x ili x += 0 krši pravilo, pa i nakon stvaranja lambde; pokušaj hvatanja tada dovodi do pogreške pri prevođenju. Lokalna varijabla deklarirana bez final i bez inicijalizatora može dobiti vrijednost u alternativnim granama i ostati efektivno konačna. Pri svakoj dodjeli, nakon vrednovanja desnog operanda, moraju vrijediti oba uvjeta: varijabli sigurno nije dodijeljena vrijednost i nije sigurno da joj je dodijeljena vrijednost. Također nikada ne smije biti operand operatora ++ ili --. Prije hvatanja mora imati sigurno dodijeljenu vrijednost.

Nije moguće uhvatiti indeks i obične petlje for koja ga mijenja izrazom i++. Unutar petlje napiši final int id = i; da dobiješ kopiju za svaku iteraciju. Prošireni for ima zasebnu varijablu za svaku iteraciju, koju možeš uhvatiti ako ostane final ili efektivno konačna.

Za referentni tip hvata se referenca, a ne kopija objekta. ++acc[0] mijenja element polja bez ponovne dodjele u acc. Polja instance i dijeljena polja static imaju vlastita pravila, a ne pravilo hvatanja lokalnih varijabli. final ne osigurava siguran rad s više dretvi: uskladi pristup dijeljenom promjenjivom stanju, primjerice tako da sve pristupe tom stanju zaštitiš istom bravom.

Primjeri

public class CaptureDemo {
    static Runnable[] makeTasks() {
        String prefix = "task ";
        final int[] acc = {0};
        Runnable[] tasks = new Runnable[2];

        for (int i = 0; i < tasks.length; i++) {
            final int id = i;
            tasks[i] = () -> System.out.println(prefix + id + ": " + ++acc[0]);
        }
        return tasks;
    }

    public static void main(String[] args) {
        Runnable[] tasks = makeTasks();
        tasks[0].run();
        tasks[1].run();
    }
}

Rezultat

task 0: 1
task 1: 2

`prefix` je efektivno konačna, a `id` i `acc` izričito su `final`. Nakon povratka iz `makeTasks()` svaki zadatak koristi svoj `id`, ali oba povećavaju isti `acc[0]`. Zadaci se izvršavaju redom u jednoj dretvi.

Povezane lekcije

  • Java · Lekcija 22 · Napredno · Verzija: 2
  • Java · Lekcija 34 · Napredno · Verzija: 2
  • Java · Lekcija 36 · Napredno · Verzija: 2
  • Java · Lekcija 8 · Srednje · Verzija: 2

Izvori