Baza znanjaCentar za ispite
HRHrvatski
Odaberi jezik13

CKTIS / Java

String.intern() u Javi: kanonski nizovi, identitet i sadržaj

Saznaj zašto dva niza istog sadržaja mogu biti različiti objekti, kako `intern()` vraća kanonski niz i što metoda `length()` zapravo broji.

Verzija: Java SE 21

Sintaksa

Java SE 21 — java.lang.String

Primary API signature:
public String intern()

Supporting API signatures:
public String(String original)
public int length()
public boolean equals(Object anObject)

Usage (s and t are non-null String references):
String copy = new String(s);
String canonical = copy.intern();
int units = copy.length();
boolean sameContent = s.equals(t);
boolean sameObject = s == t;
boolean sameCanonicalObject = s.intern() == t.intern();

U Javi SE 21 izraz new String(s) poziva konstruktor String(String) klase java.lang.String i stvara novi objekt s istim sadržajem kao s. Nizovi znakova su nepromjenjivi pa je obično dovoljno dodijeliti postojeću referencu. Prosljeđivanje vrijednosti null ovoj varijanti konstruktora izaziva iznimku NullPointerException.

length() broji kodne jedinice UTF-16 (vrijednosti char), a ne kodne točke ni znakove kako ih korisnik doživljava. Jednaka duljina ne znači jednak sadržaj. Ako s nije null, s.equals(t) vraća true samo ako je t objekt tipa String s potpuno istim redoslijedom kodnih jedinica, uz razlikovanje velikih i malih slova. Za argument null vraća false. Poziv metode instance preko reference null izaziva iznimku NullPointerException. Operator == uspoređuje reference: daje true ako upućuju na isti objekt ili su obje null.

String.intern() je metoda instance. Ako spremište nizova već sadrži niz jednak prema equals(Object), metoda vraća njegovu referencu. U protivnom dodaje u spremište objekt na kojem je pozvana i vraća referencu na njega. Literali nizova i vrijednosti konstantnih izraza tipa String automatski se dodaju u kanonsko spremište. Ako ni s ni t nisu null, izraz s.intern() == t.intern() daje true točno kada i s.equals(t) daje true. Upotrijebi vraćenu referencu: poziv ne mijenja niz ni referencu pohranjenu u varijabli.

Za uobičajenu usporedbu sadržaja koristi equals(Object), a ne ==. Interniranje ne jamči uštedu memorije ni brže izvođenje. Ne pretpostavljaj određeni životni vijek zapisa u spremištu; prije uporabe interniranja kao optimizacije izmjeri troškove i koristi pri stvarnom opterećenju.

Primjeri

public class Main {
    public static void main(String[] args) {
        String literal = "A\uD83D\uDE00";
        String copy = new String(literal);

        System.out.println("length: " + copy.length());
        System.out.println("same contents: " + copy.equals(literal));
        System.out.println("same object: " + (copy == literal));

        String canonical = copy.intern();
        System.out.println("canonical is literal: " + (canonical == literal));
        System.out.println("copy is canonical: " + (copy == canonical));
    }
}

Rezultat

length: 3
same contents: true
same object: false
canonical is literal: true
copy is canonical: false

`length: 3` broji jednu kodnu jedinicu UTF-16 za `A` i dvije za emoji. Kopija ima isti sadržaj, no drugi identitet. `intern()` vraća referencu na postojeći literal, dok `copy` i dalje upućuje na novi objekt.

Povezane lekcije

  • Java · Lekcija 49 · Napredno · Verzija: 2

Izvori