break — završetak petlje ili naredbe switch
Naredba break; završava najbližu obuhvatnu petlju ili naredbu switch. Izvođenje se nastavlja nakon završene naredbe, umjesto prelaska na sljedeću iteraciju petlje.
CKTIS / Baza znanja
Sintaksa, operatori i pojmovi programiranja. Pronađi objašnjenje, pogledaj primjer i nastavi učiti.
Naredba break; završava najbližu obuhvatnu petlju ili naredbu switch. Izvođenje se nastavlja nakon završene naredbe, umjesto prelaska na sljedeću iteraciju petlje.
Ključna riječ case označava ulaznu točku u naredbi switch za određenu konstantnu vrijednost. Oznaka ne završava granu: bez break ili drugog prijenosa upravljanja, izvođenje se nastavlja, uključujući i preko sljedećih oznaka.
Ključna riječ catch uvodi rukovatelj iznimkom povezan s try. Vrsta njegova parametra određuje podudaranje, dok catch (...) odgovara bilo kojoj iznimci i mora biti naveden posljednji.
Ključna riječ class deklarira ili definira klasni tip koji može objediniti podatke i članske funkcije. Zadani pristup članovima i pri nasljeđivanju je private, za razliku od struct, gdje je oboje zadano public.
compl je ugrađeni alternativni zapis operatora ~ u C++. Kod cjelobrojnih operanada obrće bitove nakon cjelobrojnih promocija. Nije logička negacija i ne zahtijeva zaglavlje ni definiciju makronaredbe.
Ključna riječ concept definira imenovano ograničenje argumenata predloška. Omogućuje ponovnu upotrebu zahtjeva koji se provjeravaju tijekom kompilacije i ograničavanje dostupnosti preopterećenja bez dodavanja provjera tijekom izvođenja.
const ograničava izmjene putem određenog imena, reference ili pokazivača. Saznajte razliku između pokazivača na const i konstantnog pokazivača te značenje const nakon popisa parametara članske funkcije.
consteval deklarira neposrednu funkciju: njezini pozivi zahtijevaju konstantno vrednovanje, uz iznimke koje omogućuju sastavljanje takvih izračuna. Za razliku od constexpr, funkciji ne pruža uobičajen put izvođenja tijekom rada programa. if consteval razlikuje kontekste konstantnog vrednovanja od vrednovanja tijekom rada.
constexpr za varijablu zahtijeva konstantni inicijalizator i omogućuje sudjelovanje funkcije u konstantnim izrazima. Ipak, ne zahtijeva da se svaki poziv funkcije izračuna tijekom prevođenja.
constinit zahtijeva statičku inicijalizaciju varijable sa statičkim ili dretvenim trajanjem pohrane. Ne čini varijablu nepromjenjivom: ograničava inicijalizaciju, a ne naknadne dodjele.
Naredba continue; preskače ostatak trenutačne iteracije najunutarnije okolne petlje. Ne prekida cijelu petlju: daljnji tijek ovisi o vrsti petlje, uključujući izvršavanje izraza koraka u klasičnoj petlji for.
co_return završava izvođenje tijela korutine i predaje rezultat objektu promise, umjesto da ga izravno vraća kao obični return. Korutina zatim nastavlja s final_suspend(); trajanje njezina stanja ovisi o mehanizmu upravljanja korutinom.
Izraz co_yield prosljeđuje svoj operand funkciji yield_value objekta promise korutine i čeka rezultat. U generatoru uzastopno izlaže vrijednosti bez završetka funkcije; hoće li se izvođenje doista suspendirati ovisi o mehanizmu čekanja.
decltype određuje tip na temelju izraza, a da ga pritom ne izvršava. Razlikuje naziv objekta od općeg izraza: decltype(x) može označavati int, dok decltype((x)) označava int&.
Ključna riječ default ima dvije različite primjene: u switch odabire put kada se nijedan case ne podudara; u definiciji = default traži od prevoditelja da generira funkciju prema pravilima jezika. Ne znači da se podatkovni članovi automatski postavljaju na nulu.
Ključna riječ do započinje do-while petlju: tijelo se izvršava prije provjere upravljačkog izraza. Petlja se ponavlja dok taj izraz ima vrijednost true. Završna točka-zarez obvezna je.
Ključna riječ else uvodi neobaveznu granu naredbe if, koja se odabire kada je uvjet netočan. Zapis else if ugnježđuje dodatni if; vitičaste zagrade jasno određuju povezivanje grana.
Ključna riječ enum definira zaseban tip s imenovanim konstantama. Saznajte koje su razlike između enum i enum class, kako se vrijednosti numeriraju i kako se bira temeljni tip.
Specifikator explicit ograničava upotrebu konstruktora i funkcija za pretvorbu u implicitnim pretvorbama, a pritom omogućuje namjerno stvaranje objekata. Naučite razliku između izravne inicijalizacije i inicijalizacije kopiranjem, posebnu ulogu operator bool i uvjetni explicit(condition).
Ključna riječ `export` označava jedinicu sučelja modula, izlaže deklaracije uvoznicima ili ponovno izvozi uvoz. Sam zapis `export module M;` ne izvozi automatski sve deklaracije koje slijede.
`extern` omogućuje deklariranje varijabli i funkcija uz odvajanje deklaracije od definicije. To ne znači da definicija mora biti u drugoj datoteci. Pojavljuje se i u specifikacijama jezičnog povezivanja kao što je `extern "C"` te u deklaracijama eksplicitne instancijacije predložaka.
Ključna riječ `false` je literal tipa `bool` koji predstavlja logičku neistinu. Može se, među ostalim, koristiti za inicijalizaciju zastavica i upravljanje uvjetima. Promocijom u int dobiva se 0, ali false sam po sebi nije cjelobrojni literal.
Specifikator final sprječava daljnje nadjačavanje virtualne funkcije ili korištenje klase kao bazne klase. Ta se ograničenja provjeravaju pri kompilaciji. Ne čini objekt nepromjenjivim i ne zamjenjuje override.
Ključna riječ for stvara klasičnu petlju s inicijalizacijom, uvjetom i ažuriranjem ili rasponsku petlju koja prolazi kroz elemente. Oblik odaberi prema tome trebaš li izričito upravljati indeksom ili pristupati uzastopnim elementima.