std::optional::operator-> — pristup članu sadržane vrijednosti
Operatorom `->` pristupaš članu vrijednosti pohranjene u `std::optional`. U C++23 prije uporabe operatora provjeri je li vrijednost prisutna.
CKTIS / Baza znanja
Sintaksa, operatori i pojmovi programiranja. Pronađi objašnjenje, pogledaj primjer i nastavi učiti.
Operatorom `->` pristupaš članu vrijednosti pohranjene u `std::optional`. U C++23 prije uporabe operatora provjeri je li vrijednost prisutna.
`*opt` vraća referencu na pohranjenu vrijednost. Prije dereferenciranja provjeri postoji li vrijednost: indeks `0` valjan je rezultat, a ne znak da vrijednost nedostaje.
`if (opt)` provjerava sadrži li `std::optional` vrijednost, a ne je li ta vrijednost istinita. I indeks `0` i logička vrijednost `false` računaju se kao prisutne vrijednosti.
Odaberi memorijski resurs za PMR vektor i saznaj kada njegovi elementi dobivaju isti resurs te po čemu se u tome razlikuje obični vektor.
Provjeri je li zajedničko stanje zaustavljanja primilo zahtjev kako bi posao mogao završiti na sigurnom mjestu. Rezultat `true` ne znači da je dretva već završila.
`std::string::empty` provjerava ima li niz znakova duljinu nula. Pri spajanju argumenata ne govori je li prvi položaj već obrađen.
Pronađi indeks znaka ili podniza i usporedi ga s `std::string::npos` prije nego što ga upotrijebiš kao indeks ili kopiraš odnosno izmijeniš tekst.
Usporedi rezultat `std::string::find` s `std::string::npos`. Kao broj znakova u `substr` ili `erase`, ista konstanta znači „do kraja”, a ne početnu poziciju.
Pomoću `back()` možeš pročitati ili promijeniti zadnji element nepraznog vektora. Saznaj kada rezultat prestaje vrijediti i zašto izdvajanje elementa iz gomile zahtijeva dva koraka.
`begin()` vraća početni iterator vektora. Kvalifikator `const` određuje preopterećenje, a `end()` označava položaj koji se ne smije dereferencirati.
`std::vector::clear` uništava sve elemente i postavlja veličinu vektora na nulu, a kapacitet zadržava za kasnija umetanja.
Dohvati pokazivač na elemente vektora, proslijedi ga s brojem elemenata i prepoznaj kada pokazivač više nije valjan.
Iz predanih argumenata konstruira jedan element na kraju vektora. Saznajte što funkcija vraća i kada dodavanje poništava valjanost postojećih referenci.
Pomoću `v.empty()` u konstantnom vremenu provjeri ima li vektor nula elemenata. Rezervirani kapacitet ne utječe na rezultat.
`std::vector::end` vraća položaj iza zadnjeg elementa, a ne sam zadnji element. Taj položaj nije dio raspona i služi za prepoznavanje neuspješne pretrage.
`front()` pristupa prvom elementu vektora u konstantnom vremenu. Ako vektor može biti prazan, najprije ga provjeri pozivom `empty()`.
Umetni vrijednost, više kopija, inicijalizacijski popis ili raspon iteratora prije odabranog položaja. Upotrijebi vraćeni iterator i provjeri koji postojeći iteratori ostaju valjani.
`pop_back()` uklanja posljednji element nepraznog vektora, ali ne vraća njegovu vrijednost. Ako vektor pohranjuje gomilu, `std::pop_heap` preraspoređuje elemente, a `pop_back()` smanjuje njihov broj.
Dodajte jedan element kopiranjem ili iz r-vrijednosti. Saznajte kada realokacija poništava pokazivače i zašto stari `end()` prestaje vrijediti čak i bez realokacije.
`reserve(n)` osigurava prostor za ukupno barem `n` elemenata, ali ih ne stvara. Upotrijebi ga prije niza dodavanja na kraj ako znaš konačan broj elemenata ili razumnu gornju granicu.
`size()` vraća trenutačan broj elemenata u konstantnom vremenu. Taj broj određuje valjane indekse, a ne kapacitet koji vraća `capacity()`.
Zamijenite sadržaj i kapacitet dvaju vektora u konstantnom vremenu. Provjerite kompatibilnost alokatora i saznajte koji iteratori ostaju valjani nakon zamjene.
Usporedite pohranu po zapisima i po poljima s obzirom na obrazac pristupa, lokalnost u predmemoriji i trošak pretvorbe između dvaju rasporeda.
Za objekt stvoren izrazom `new T` upotrijebi `delete`, a za polje stvoreno izrazom `new T[n]` upotrijebi `delete[]`. Ti izrazi upravljaju životnim vijekom objekata, a pripadne funkcije s `[]` ili bez njih upravljaju memorijom.