numeric types — pojam C23
Brojčani tipovi imaju raspone i prikaze ovisne o implementaciji; koristi `limits.h`, `float.h` ili `stdint.h` i provjeri prekoračenje prije pretvorbe i računanja.
CKTIS / Baza znanja
Sintaksa, operatori i pojmovi programiranja. Pronađi objašnjenje, pogledaj primjer i nastavi učiti.
Brojčani tipovi imaju raspone i prikaze ovisne o implementaciji; koristi `limits.h`, `float.h` ili `stdint.h` i provjeri prekoračenje prije pretvorbe i računanja.
Objekt C-a je memorija s tipom, vijekom i prikazom; čitanje zahtijeva živ objekt i dopušten tip pristupa. Pridruživanje strukture kopira polja, ali pokazivači ostaju plitke reference.
Učinkovitost ovisi o složenosti, lokalnosti, alokacijama i cilju; prvo očuvaj ispravnost, zatim mjeri reprezentativno opterećenje. Mikrooptimizacija na nedefiniranom ponašanju je pogreška.
Pretprocesor obrađuje uključivanje, makroe i uvjetno prevođenje prije analize C-a; argument makroa može se proširiti više puta. Funkcijski makroi traže zagrade, jedinstvena interna imena i argumente bez nuspojava.
Provjeri je li cijeli broj prost tako da ispitaš moguće djelitelje samo do njegova kvadratnog korijena. U jeziku C uvjet `d <= n / d` provjerava tu granicu bez rizika od prekoračenja raspona pri množenju.
U hostiranom okruženju izvođenje počinje u `int main(void)` ili obliku `argc`/`argv`; `argc` nije negativan i `argv[argc]` je nulti pokazivač. Povratak iz početnog `main` odgovara `exit` i predaje status okruženju.
`struct` grupira članove, `union` dijeli memoriju, a polje drži jedan tip; označeni inicijalizatori smanjuju ovisnost o redoslijedu, ali padding i raspored traže ABI.
Rekurzija poziva funkciju s manjim problemom do osnovnog slučaja; bez napretka nastaju beskonačni pozivi, a C ne jamči uklanjanje repnog poziva ni otkrivanje iscrpljenja stoga.
Redukcija savija slijed u jednu vrijednost; zbrojevi i statistike moraju obraditi prazan ulaz, akumulator bez prekoračenja i pogrešku pomičnog zaokruživanja.
Raspoređivanje round-robin dodjeljuje procesorsko vrijeme spremnim poslovima naizmjence, svakome najviše jedan vremenski kvant. Primjer u C-u simulira tu politiku i računa vrijeme čekanja i vrijeme obrta prema izričito utvrđenom redoslijedu dolazaka.
Doseg određuje vidljivost imena, a vijek postojanje objekta; pokazivač može ostati vidljiv nakon isteka objekta, ali dereferenciranje je nedefinirano.
Sigurnosna granica provjerava duljine, raspone, kodiranje i ovlasti prije vanjskih podataka; stalni formati, provjereni izračuni veličine i uređeno čišćenje smanjuju prekoračenja i memorijske pogreške.
Klizni prozor održava neprekinuti odsječak polja i pomiče njegove granice bez ponovnog zbrajanja svih elemenata pri svakom pomaku. Varijanta koja sužava prozor zahtijeva nenegativne ulazne vrijednosti.
Sortiranje zahtijeva dosljedan poredak; usporednik `qsort` vraća negativno, nulu ili pozitivno i ne smije oduzimati cijele brojeve ako može doći do prekoračenja. `qsort` ne jamči stabilnost.
Niz C-a je polje `char` završeno prvim `\0`; duljina ne uključuje završetak, ali spremnik treba mjesto za njega. Funkcije ne znaju kapacitet pa nedostajući završetak ili premalen cilj uzrokuju pristup izvan objekta.
`assert` provjerava invariant u debug izgradnji, ali ga `NDEBUG` može ukloniti; testovi moraju zasebno pokriti granice, kvarove i resurse.
C razlikuje kalendarski `time_t`, procesorski `clock_t` i `timespec`; pretvorbe mogu zakazati, a zona, ljetno vrijeme i razlučivost ovise o okruženju.
Pretvorbe rade promocije i promjene tipa; sužavanje može izgubiti vrijednost, predznačena pretvorba izvan raspona ovisi o implementaciji, a cast pokazivača ne popravlja poravnanje ni valjanost.
Tipovni sustav C-a razlikuje usklađene tipove, kvalifikatore i efektivni tip; neusklađen pristup pokazivačem može kršiti aliasing, a `const` ograničava promjenu kroz taj lvalue, ne uvijek samu memoriju.
Za nedefinirano ponašanje standard nema zahtjeva; nespecificirano bira dopuštenu mogućnost, a implementacijski određeno mora biti dokumentirano. Test ne smije ovisiti o opaženom rezultatu UB.
Varijabla je deklarirani objekt s tipom, dosegom i trajanjem; neinicijalizirana automatska varijabla može imati neodređenu vrijednost čije je čitanje nedefinirano. Inicijaliziraj prije čitanja i suzi doseg.
EOF je makronaredba iz <stdio.h> koju funkcije poput fgetc koriste za označavanje kraja datoteke ili pogreške pri čitanju.
Makronaredbe EXIT_SUCCESS i EXIT_FAILURE iz <stdlib.h> prenosivo označavaju uspjeh ili neuspjeh programa.
Makronaredbe iz <limits.h> opisuju raspone i širine cjelobrojnih tipova određene implementacije. Koristi ih umjesto pretpostavke da bajt ima 8 bitova ili int 32 bita.